Provansa - izvješće sa stručnog izleta

 

 

U okviru projekta Baština- pokretač razvoja, koji se provodi kroz IPA program prekogranične suradnje Crne Gore i Hrvatske, predstavnici partnera i suradnika na projektu bili su u rujnu 2013. na studijskom putovanju u Provansi na jugu Francuske. U kontekstu ciljeva projekta studijski posjet Provansi imao je za cilj da se sudionici upoznaju sa dobrim iskustvima svojih domaćina. Provansa je izabrana kao podneblje prirodno i kulturno veoma slično projektnom području. Kroz četiri veoma aktivna dana, sa gustim rasporedom obilazaka, predavanja i susreta, sudionici su imali priliku sagledati na terenu primjere upravljanja prostorom u Provansi. Na studijskom putovanju HS ECOVAST-a predstavljala je Nada Bakula, čije izvješće s puta objavljujemo:

 

PROVANSA (studijsko putovanje od 10. do 15. rujna 2013.)

 

OPĆI PODACI:

Francuska: Površinom od oko 5 474 000 km2 je najveća članica EU. Stanovnika ima oko 61,5 milijuna. Podijeljena je na 22 regije - pokrajine (+ 5 prekomorskih), koje su podijeljene na 101 departman, 4051 kantona, 341 okruga i 36.697 komuna (općina).

Provansa je regija, površine oko 31.400 km2, s oko 4,9 milijuna stanovnika odnosno gustoćom od 156 st / km2. Unutar regije je 6 departmana i jedna prefektura (Marseille), 18 okruga, 237 kantona, 963 općine.

Francuska ima 27 nacionalnih i regionalnih parkova (prirode) odnosno oko 14% površine države. Nacionalni parkovi u pravilu nisu naseljeni, a regionalni da. Za nacionalne parkove se rade povelje / plan kojim se zacrtavaju ciljevi za 10 godina, a općine se trebaju složiti s njima – prihvatiti ih. Parkovima upravlja Glavni komitet kojeg su članovi gradonačelnici i predstavnici žitelja kao partneri, i oni donose odluke. Po potrebi formiraju komisije, kao savjetodavno tijelo, te organiziraju skupove svih lokalnih udruga i građana.

Tijekom studijskog putovanja posjetili smo:

MARSEILLE – obilazak grada

Marseille je po broju stanovnika (oko 800.000) drugi, a po površini (oko 240 km2) prvi u Francuskoj. Prvi su ga, negdje u 6. stoljeću p.n.e. naselili feničani i stvorili naselje Masallia, a odmah zatim ga osvajaju Grci, pod čijom upravom dobiva status republike. Legenda kaže da se kći poglavice udala za grka i tako je započela nova zajednica. Kasnije su ove prostore naseljavali i Rimljani o čemu svjedoče mnogi arheološki nalazi, od kojih je dobar dio pod zaštitom UNESCO-a.

Nakon prodora kršćanstva početkom 6. st. Crkva preuzima upravu gradom.

Grad se nalazi na ušću rijeke Rhone, a obzirom da ona tu čini deltu kraj je močvaran i po tome dosta sličan hrvatskom ušću Neretve. Imaju slične probleme s prodorom slane vode mora u riječna korita.

Nekada je (15. st.) bio poznat po proizvodnji sapuna (ranije oko 10 tvornica, a sad su preostale još 2 – 3). Prvi su sapuni kao osnovu imali maslinovo ulje iz okolice, a kasnije palmino i kokosovo ulje, iz kolonija u svijetu, koje se dovozilo brodovima u luku.

 

Grad se prostire obroncima brežuljaka i zato je površinski rasprostranjen i izrazito je prožet zelenilom. U okolici je puno rafinerija, a značajna je i metaloprerađivačka industrija,  zbog čega je izgrađena nova industrijska luka (nafta i aluminij). Nekada su i solane predstavljale dio gospodarstva ali danas više ne. Danas je veliko industrijsko središte s lučkim kompleksom Marseille-Fos koji je najveći u Francuskoj i jedan od najvećih u Europi.

Stanovništvo je heterogeno, obzirom da su ga stoljećima naseljavali ljudi iz raznih sredozemnih zemalja, što ga čini kozmopolitskim i multietničkim, a ujedno pokazuje sposobnost prilagodbe potrebama raznovrsne populacije. Prema preporukama kušali smo bouillabaisse te uživali u tom vrlo ukusanom sredozemnom ribljem specijalitetu.

 

OTOK FRIOUL - NACIONALNI PARK CALANQUES – zaštita malih mediteranskih otočića

To je manji arhipelag blizu Marseillea. Posjetili smo dva otočića međusobno spojena mostom, koji su od ranije naseljeni. Tijekom šezdesetih godina 20. stoljeća započela je izgradnja turističkog naselja (apartmani). Proglašenjem ovog otočja nacionalnim parkom taj je proces zaustavljen, no zbog zadržavanja lokalnog stanovništva te da bi im se omogućilo preživljavanje, dozvoljen je dovršetak dijela planiranog apartmanskog naselja na uzvisini uz postojeće selo, ali daljnja nova izgradnja, pogotovo uz more, nije moguća. Apartmani se koriste uglavnom ljeti, a stalnih i to domicilnih stanovnika je tek nekolicina. S Marseillom je povezan trajektnom vezom koja je dosta česta, što omogućuje normalan život preostalim stanovnicima, ali i organizirane turističke obilaskje, šetnje, ljeti kupanje i sl.

 

REGIONALNI PARK CAMARGUE

Farma Belugue je lokalitet Obalnog konzervatorija koji upravlja Parkom Camargue. Unutar Parka se i dalje održavaju solane i to prije svega zbog održavanja staništa plamenaca. Sol se uglavnom koristi za komunalne svrhe (posipanje cesta) a manjim dijelom za jelo. Polja se koriste za uzgoj riže, iako ju, kako mi je rečeno, francuzi baš i ne konzumiraju. Unutar parka uzgajaju bikove za španjolske koride zbog očuvanja pasmine i jedni su od većih i cjenjenijih uzgajivača. Čak 90% bikova koji se koriste u španjolskim koridama su s ovog područja, a tradicija uzgoja seže oko 200 godina u prošlost. Koriste male autohtone konje koji im služe za obilazak stada bikova. Uzgajaju ih i u Parku jer to je održavanje tradicijskog uzgoja stoke. Unutar prostora Parka nije moguća gradnja osim održavanja i rekonstrukcije postojećih starih zgrada. Stanovnici se mogu baviti poljoprivredom uz određene uvjete ili ako žele mogu zemljište prodati parku i to za 1 Eur/m2. Tako je Obalni konzervatorij koji upravlja Parkom uspio otkupiti veliku površinu. Park se prostire između velike i male Rhone. Jedna četvrtina flore francuske je unutar Parka Camargue.

Uključeni su u projekt LIFE – NATURA 2000 te dobijaju oko 50% sredstava od EU. Radi se zapravo o zaštiti solana. U projekt su uključene još Italija i Grčka.

Prema riječima predstavnika Konzervatorija mogu pristupiti i druge države pod uvjetom da same ili zajedno sa susjednom državom imaju najmanje 3 solane. Pitala sam da li je Hrvatska član ali sam dobila odgovor ne. Mi sami imamo koliko mi je poznato 3 solane (Ston, Pag, Nin) a zajedno sa Slovenijom 4 pa me čudi da se nismo uključili u projekt. Plan realizacije se radi na 3 – 5 godina i 50% sredstava daje EU a ostalih 50% osigurava se od turizma, prodaje soli, donacija ali i od države.


ARLES, REGIONALNI PARK PRIRODE ALPILLES (golf teren)

Grad Arles (760 km2, oko 52.000 stanovnika) je smješten na obalama Rhone, koja se nešto uzvodnije od njega razdvaja u dvije grane tvoreći deltu. To je veći urbani centar sa značajnim gospodarskim i administrativnim funkcijama. Ujedno je povijesni grad s mnoštvom dobro očuvanih rimskih spomenika (terme, amfiteatar, taetar, nekropolis) i srednjevjekovnih objekata (dvorac St. Trophime, stara katedrala). Dobro očuvani rimski lokaliteti su upisani na listu svjetske baštine. Posebna se pažnja posvečuje urbanističkom planiranju i razvoju uz očuvanje kulturno-povijesne baštine. Izvan povijesne jezgre širi se moderan grad. Ulice su s drvoredima - aleje. Poznat je po festivalu fotografija i nacionalnoj školi fotografije.

Općina BAUX DE PROVANCE i povijesni gradić/selo unutar Parka prirode Alpilles, a uz njega golf teren s 18 rupa.

Općina ima oko 420 tisuća stanovnika i kao turistička destinacija je poznata diljem svijeta, tijekom posljednjih 100 godina (1 – 1,5 milijuna turista godišnje). Prostire se najzapadnijim dijelom visoravni alpa, koje zovu Male alpe s puno zelenila. Od poljoprivrednih proizvoda osnov su masline, a naravno ima i vinograda.

Srednjevjekovni gradić čiji je povijesni centar formiran na brežuljku oko dvorca iz 12. stoljeća. Zaštićeno je 25 pojedinačnih zgrada i cijeli sklop. U krugu od 100 m oko uzvisine se ne može ništa graditi (zaštita spomenika i vizura). Unutar sklopa sve što se radi mora biti s dozvolom konzervatora.

Općina je uključena u NATURU 2000 – od površine od oko 27.000 ha 50% su šume. Ne može se ništa novog graditi (zabrana), a u postojećim seoskim gospodarstvima se omogućuje rekonstrukcija i manja dogradnja do naviše 2 obitelji po domaćinstvu, čime omogućuju život dviju generacija (roditeli i djeca). Osnov gospodarstva je maslinarstvo, vinogradarstvo i turizam. U bližoj okolici je svjetski poznati restoran s 3 zvjezdice koji nudi jela autohtone kuhinje.

U podnožju uzvisine na kojoj je gradić, unutar prostora seoskog gospodarstva, izveden je golf teren s 18 rupa, koji je prvi s certifikatom uklapanja u okoiš. Uređen je na prostoru nekadašnjeg seoskog imanja, a smještajni kapaciteti oko 35 soba i 6 apartmana su smješteni u starim, rekonstruiranim stambenim i gospodarskim zgradama, bez dodatne gradnje. trava za golf sađena je samo uz rupe, a cijeli teren vijuga unutar maslinika, vinograda i prirodnog pejsaža, te je gotovo nevidljiv u prostoru, što je i bio cilj (sačuvan okoliš i vizure). Na projektu su radili zajedno vlasnik imanja i stručnjaci iz Parka te predstavnici lokalne uprave oko 5 godina. Obzirom na činjenicu da su zatravnjeni samo nužni prostori potrebno je 50% manje vode za održavanje travnjaka. U hotelu i restoranu koriste proizvode iz okolnih imanja.


GRAND SITE SAINTE-VICTORE

Selo Beaurecueil s južne strane planine Sainte Victore

Posjetili smo novu vinariju koja okuplja više vinara iz okolice, jer udruženi lakše nastupaju na tržištu i centraliziraju funkcije plasmana proizvoda. Prostor je uređen za prezentacije i prodaju proizvoda, kao i okupljanje vinara.

U okolini je mnoštvo vinograda na padinama planine. Brendirali su vina koja sva nose naziv Cote de Provence (obronci Provanse) te uz to još naziv pojedinačnog lokaliteta (naselja, grada, dvorca). Planina na kojoj su vinogradi je zaštićena i za sve radove u pejsažu je potrebna dozvola nadležne državne službe.

U sljedećem selu su nas dočekala trojica braće: načelnik, direktor vinarije i općinski zastupnik. Uz srdačan prijem i zakusku autohtonih jela (pršut, sir, kolač) i degustaciju njihova vina pričali su nam o svojim iskustvima te mogućnostima opstanka manjih mjesta poticanjem tradicijske poljoprivredne proizvodnje. Općine mogu biti od 400 do 100.000 stanovnika, njihova ima 1.900 stanovnika. Primjerice načelnik je građevinski inženjer i radi u Marseillu, a funkciju načelnika obavlja 18 godina i to bez naknade (volonterski) time da 4 dana radi u tvrtki, a peti dan je u selu i obavlja načelničke poslove. Zahvaljujući svom poslu ima iskustva u radu uprave, što mu je omogućilo da za svoje selo iz državnih ili regionalnih izvora izvuče sredstva za radove na infrastrukturi. Tako su uredili središnji trg/park i komunalnu infrastrukturu (vodovod, kanalizacija, kablirali el. vodove).

Provode Plan koji je izrađen još 1983. godine. Osnov gospodarstva je poljoprivreda. Nije predviđena nova gradnja, a eventualno proširenje je moguće, ali bez ugrožavanja okoliša. Zakonski je regulirano da vinari ne moraju živjeti uz vinograd, a stočari mogu. Na imanju mogu biti do dvije obitelji. Iako su siromašni ne otvaraju proizvodne gospodarske zone, već nastoje očuvati poljoprivredu odnosno vinogradarstvo. Financiraju se od države, departmana i općine. Provode otvorenu javnu politiku, što obzirom na broj stanovnika nije teško. Nisu za Marseille kao svoju metropolu.

Obišli smo i njihovu vinariju koja predstavlja svojevrsnu zadrugu jer okuplja stanovnike koji se bave uzgojem loze, a uz koju je i trgovina.

 

PARK PRIRODE GRAND SITE SAINTE VICTORE (planinarski putevi, zaštita od požara, suhozidna arhitektura)

Park je osnovan s ciljem zaštite planine St. Victore i njenog prirodnog okruženja. Na vrhu je križ – simbol regije.

Nekada su se na vršnom dijelu pasle ovce, no obzirom da danas više nema stočarstva, proširilo se područje pod šumom. 1989. godine je izbio veliki požar koji je uništio raslinje. Nije bilo sustavne politike zaštite od požara, a nakon tog iskustva su se organizirali i budno paze. Rade se zaštitne prosjeke, čiste suhozidi od raslinja, kontinuirano čiste od otpadaka koje donesu turisti (u Parku nema posuda za smeće), organizirana je služba nadglednika (dojavljivača) kao i profesionalnih vatrogasaca. Vlasnik imanja dužan je oko granice svog posjeda čistiti prostor širine 50 – 100 m. Oformljena je i zona zaštite oko planine i tijekom proteklih 15 godina kao dio programa zaštite, zabranjena je na padinama bilo kakva gradnja kuća i cesta. Postoje pravila za gradnju kojih se maraju pridržavati svi. Istraživanja su pokazala da cigarete nisu uzrok požara (tek 1 od 1000 bi ga mogla prouzročiti).

Obuhvaćeni su NATUR-om 2000 (flora i fauna). Karakteristika su pašnjaci na vrhovima okolnih planina. Plan upravljanja radi se za period od 10 godina, s jasnim razmještajem aktivnosti (biciklizam, planinarenje i sl.). Samu planinu, pa niti njene slike ne dozvoljavaju koristiti ureklamne svrhe.


Cesta Paul Cezanne i grad Aix en Provence (vinski putevi, kuća Picasso)

Cesta vodi oko planine St. Victore koju je na svojim slikama ovjekovječio Paul Cezanne, po kojem je cesta i dobila ime, a koji je rođen u Aix-u. Uz cestu su mnoge rezidencije, imanja poznatih ljudi, koji su tu našli utočište od svakodnevne vreve. Posebice je značajan dvorac Picasove obitelji. Cijelu turističku priču baztiraju na činjenici da su tu boravili, živjeli i radili svjetski poznati umjetnici.

 

GRAD AIX EN PROVENCE (186 km2, 140.000 stanovnika) je najveći i najznačajniji grad ovog dijela Provanse. Osnovali su ga Rimljani i poznat je po termama još iz tih vremena, po čijim izvorima je i dobio ime, ali i kao grad obrazovanja i kulture. Tijekom srednjeg vijeka bio je glavni grad Provanse, kada je u njemu u 15. stoljeću osnovan univerzitet. Kažu da je Masleille trgovački, a Aix kulturni centar Provanse.

Aix je poznat i kao sveučilišni grad, a u lipnju i srpnju se održavaju festivali klasične glazbe i plesa. Kao kulturna baština je značajna arhitektura iz 17. stoljeća (dvorac, javne zgrade, crkve) kao i kafei u koje su zalazili poznati umjetnici, primjerice Zola i Cezanne. Poznat je i kao grad tisuću fontana.

 

REGIONALNI PARK LUBERON

GRAD FORCALQUIER – srednjevjekovna utvrda (promatračnica, škola krajobraznog uređenja u blizini, arhitektura suhozida)

Naselje je formirano ispod uzvisine uz nekadašnji samostan. Sama uzvisina je bila osmatračnica, a danas ju obilaze turisti i uživaju u pogledu na okoliš. Problem je nestabilnost uzvisine, pa je bila nužna sadnja stabala čije ju korjenje stabilizira. Ispod crkve na samom vrhu je pećina u kojoj je izvor vode što je vjerojatno jedan od uzroka nestabilnosti, ali i iz čega se izvodi naziv gradića koji u prijevodu znaći – fontana u stijeni.

U gradiću je škola krajobraznog uređenja u prostoru nekadašnjeg samostana, a u obližnjem selu škola suhozidne gradnje te nekoliko obrtničkih radionica. Stara kamena kuća kakve su se tu nekada gradile podsjeća na istarski kažun (okrugli tlocrt, mali otvori, zidovi i krov od kamena).

 

LIMANS i VOLX

Poljoprivredna ekološka zadruga LONGO MAI je smještena u brdu nasuprot sela. Osnovana je prije 40 godina na prostoru od oko 250 ha s farmom na kojoj su bile očuvane zgrade, te dvije farme sa srušenim zgradama. Predstavlja svojevrsnu komunu koju su osnovali Englezi, a pridružili su se doseljenici iz raznih krajeva svijeta. Obitelji koje tamo žive bave se stočarstvom (ovce) i proizvode sir i druge proizvode koje prodaju u trgovini u selu ali i obližnjem gradu. Obzirom na broj djece inicirali su izgradnju škole u selu. Imaju radio stanicu koja im je pomogla da se integriraju u društvo. Također su inicijatori ideje širenja sela.

Selo LIMAN je za urbanistički projekt širenja naselja, odnosno novu gradnju uz postojeći centra sela, dobilo nagradu EcoQuartier 2011. godine koju dodjeljuje Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i energije na temu Strategija ruralnog područja. Za urbanističko rješenje je proveden natječaj. Zahtjev je bio da se osiguraju nove parcele za kuće koje bi se gradile prema tradicijskoj matrici, te osiguraju javni prostori (park, trg). Zemlja na kojoj je predviđena gradnja je bila privatna ali ju je otkupila Općina sredstvima iz budžeta i dotacija. Kupili su za 40 Eur/m2, a prodaju po 95 Eur/m2. Predviđena je gradnja obiteljskih kuća za mlade obitelji koje rade u obližnjem gradu, a tu samo stanuju, kao i za mlade iz sela kako bi ih zadržali. Parcele su od oko 250 m2, a ukupni obuhvat nove gradnje je oko 4000 m2 u I. fazi. Danas selo ima oko 350 stanovnika, a Planom je predviđeno povećanje za 150 stanovnika. Plan je usklađen sa zakonom kojim se štite mala naselja. Stanovnici sela se bave poljoprivredom ili rade u gradu. Neke stare kuće su kupili stranci i obnavljaju ih u tradicijskom duhu. Uz rub sela su golubarnici – golubovi su im služili za hranu.


ECO MUZEJ OLIVIER IN VOLX (maslinarstvo i proizvodi od maslina).

Formiran je uz manufakturu poznatu po proizvodnji kozmetike i ostalih proizvoda na bazi maslina. Prikazana je povijest maslinarstva od antike do danas te izloženi razni alati i oruđa te tijek proizvodnje kao i upotreba maslina i proizvoda od maslina. Uz muzej je i trgovina s raznim artiklima koji se tu proizvode.


DODATNA VLASTITA ZAPAŽANJA:

Što se tiče zaštićenih dijelova prirode vidim dosta sličnosti s Hrvatskom (nacionalni park bez stanovnika a regionalni ili naš park prirode sa stanovništvom) osim u načinu financiranja (otkup zemljišta od privatnih vlasnika) i nastavno upravljanja (načelnici i gradonačelnici su članovi Vijeća koje donosi odluke, a udruge i ostali stanovnici se povremeno konzultiraju kroz savjetodavna tijela).

Urbanistički planovi se u Francuskoj donose i primjenjuju kroz duži veremenski period (bar 10 godina), a sukladno prihvaćenim ciljevima. U Hrvatskoj to na žalost više nije slučaj, jer se planovi mijenjaju često, prilagođavaju interesima pojedinih investitora, bez stvarne vizije razvoja pojedinog područja, ciljeva i strategije. Valjda se planiranje smatra negativnim reliktom socijalizma a u stvarnosti pokazuje da ne znamo što kako i kada hoćemo. U Francuskoj planove donosi lokalna uprava, a provode državna tijela što je slično kao u Hrvatskoj.

Procesu donošenja odluke u Francuskoj prethodi period razgovaranja i dogovaranja (primjer golfa – 5 godina) a kad se odluka donese svi ju provode. U Hrvatskoj su ti procesi, analize, razgovori (stručni i sa stanovništvom) znatno skraćeni ili su čak potpuno izostavljeni, pa su i odluke u skladu s tim. Interesi koji se planovima zadovoljavaju su češće pojedinačni, a ne zajednički ili pogotovo ne opće javni. Svakako nam nedostaje komunikacija i međusobno razumijevanje i respektiranje. Imam osjećaj da smo negdje u prijelazu u neoliberalni kapitalizam izgubili čovjeka. Kako ga ponovo naći?

Tješi me što je to globalni proces, a već su diljem svijeta vidljivi otpori i zahtjevi za promjenu.

Da bi se upravljalo prostorom, osobito zaštićenim ili onim kojeg se želi zaštititi, važno je definirati vlasništvo. Čak i ako ostaje privatno, a ne javno ili općinsko/gradsko odnosno državno, potrebno je svoriti kritičnu masu pozitivnog razmišljanja, identificiranja i ponosa kod žitelja ili neposrednih korisnika takvih prostora, odnosno lokalne zajednice. To je kontinuirani proces koji iziskuje trud i vrijeme te uključivanje svih relevantnih društvenih čimbenika od vrtića, škola, javnih komunikacija, udruga i slično. Nametanje ideje zaštite, bez da se osjeti dobrobit odnosno korist koju ona može donijeti, neće polučiti pozitivan rezultat. Dakle potrebna je komunikacija – razmjena mišljenja i svaranje prepoznatljivih i većini prihvatljivih ciljeva.

Svakako je važno i obeštećenje onih čiji kulturni ili krajobrazni loaklitet doprinosi privlačnosti pojedinog prostora. To bi bila neka vrsta rente koja bi omogućila održavanje zaštičenog ali i pristojnu (ekonomsku i civilizacijsku) egzistenciju vlasniku, ma tko on bio. Svijest o tome da je neki objekt ili prostor odnosno cjelina taj i takav vrijedan i da privlači posjetitelje ili konzumente, te da ga baš zbog toga treba sačuvati je važan faktor. Većina takvih prostora se prezentira kroz turističku ponudu. Trebalo bi voditi računa i o brojnosti turista ali i drugih sadržaja, jer i to utjeće na privlačnost.

Posjet Provansi učvrstio me u mom stavu kako treba težiti razvoju s mjerom - ne treba se sve ostvariti odmah, već je značajnije da koristi budu kontinuirane.

Pripremila: Nada Bakula


Nada Bakula, dipl.oecc., ing.građ., članica Nadzornog odbora HS ECOVAST-a. Zaposlena u Urbanističkom zavodu Grada Zagreba gdje ima dugogodišnje iskustvo kao član stručnih timova za izradu dokumenata prostornog uređenja.

Last Updated on Saturday, 18 January 2014 12:40
 
(C) ECOVAST Hrvatska sekcija